- Piše: Čedomir Antić
Predsjednik NATO protektorata, pod međunarodno priznatim nazivom Kosovo–UNMIK, Hašim Tači reče da je Srbija izvor nestabilnosti u regionu. Eto, Srbija vjerovatno nema priznanje UN, biće da je ona promijenila etničku strukturu pa je za sto godina s polovine njen narod počeo da čini preko 90 odsto njenog stanovništva, da je ona pokušavala da se otcijepi od države koja joj je davala puna kulurna, vjerska i politička prava, na tom putu ona je svakako stajala na stranu svake tuđinske sile imperijalnih namjera – sultanske samovlade zaslijepljene vjerskim fanatizmom, habsburškog militarizma, italijanskog fašizma, njemačkog nacizma, enverističkog staljinizma i, konačno, agresivnog natoizma... I biće da je onih 12 odsto stanovništva Kosova–UNMIK, koliko su činili Srbi, bilo jako fašisoidno i agresivno kada su zapremili 40 odsto žrtava rata NATO i albanskih terorista protiv Srbije.
Na Brdu kod Kranja, u privatnoj imovini Karađorđevića, koju Slovenija neće da vrati pravim vlasnicima, Tači je naišao na otpor predsjednikâ Srbije i Makedonije. Od susjeda je nedostajala samo solidarnost Crne Gore. Države čija manjina je bila nestala na Kosovu (svakako od dobrog i lijepog života), koja ne brine o Srbima – koji čine trećinu njenih stanovnika, a čija braća su prognana prije svega iz Metohije i koja ima granični problem sa Kosovom–UNMIK i čiji ,,Rječnik’’ albanski poslanik sjecka u froncle usred skupštine... Ali Filip Vujanović, lažni predsjednik Crne Gore, odbio je da kaže istinu i svrsta se uz dvojicu predsjednika sestrinskih republika. Time nije ostao neutralan kako misli da je izgledalo. Naprotiv, svojim postupkom on je Crnu Goru svrstao među albanske zemlje, što ona naravno već godinama i jeste.
Decenijama znamo ko vodi Crnu Goru i u šta ju je pretvorio. Toliko su veliki „rodoljubi“ da su prvo izmislili lažnu zastavu (smijali bi im se i oni najgori zelenaši i crnogorske ustaše iz 1990. zato što im je orao na zastavi žut umjesto bijeli – orao Nemanjića kakav je od početka i bio) a, sada se vidi koliko su bili iskreni i privrženi, pa su ispred sjedišta Sjevernoatlantskog saveza istakli neustavnu, pogrešnu zastavu!
Jasno je da je teško na Balkanu biti častan, rodoljubiv i principijelan. I makedonski predsjednik i većinski VMRO–DPMNE su se sjetili obraza i pravde tek kada su postali ugroženi, a opasnost se nadvila nad njihov narod i državu. U slučaju Đukanovića, Vujanovića i sličnih, međutim, nema više alternative ulozi Tačijevih i Raminih kvislinga. Nema više ni prostora, ni mogućnosti za promjenu politike.
Novine javljaju da će se SAD povući sa Balkana. To je kažu „dobro“, a „još je bolje što će Njemačka postati aktivnija“... Mogu misliti... Da nije bilo Njemačke i njenog brutalnog revanšizma iz devedesetih godina prošlog vijeka, Jugoslavija bi nestala mirnije i u sporazumu... Ko će, kada Amerikanci jednom odu, demobilisati istinske paravojske, koje ovdje djeluju već trideset godina?! U Srbiju godišnje investiraju stotine miliona dolara kako bi platili razne nevladine organizacije koje ne samo da učestvuju u dezinformativnim pohodima i razluđivanju građana, već su posrednice i u korumpiranju čitavih generacija činovnika, oficira, intelektualaca, poslovnih ljudi... Odnedavno neke od njih vidimo u njihovoj, očigledno izvornoj, ulozi. Riječ je o obavještajnim, subverzivnim paraorganizacijama. Recimo, u Makedoniji već sedmicama traje kampanja protiv Demokratske partije Srba i njenog predsjednika i poslanika u sobranju Ivana Stoilkovića. Optužuju ga zato što je razgovarao sa srpskim novinarom i poslanikom Miroslavom Lazanskim i bio u javnom kontaktu s diplomatom u srpskoj ambasadi Goranom Živaljevićem. Zamislite sramote!? Razgovarali su o politici, tekstovima koje Lazanski objavljuje u novinama, dnevnim aktivnostima srpske ambasade... I to je „skandal, napad na Makedoniju, podrivanje suvereniteta“... ? Ali nije to sve: prisluškivane razgovore jednog poslanika u Sobranju, koje je neka makedonska služba pratila bez neophodne odluke suda, kao i njegov dosije (!?), objavila je nevladina organizacija iz Beograda pod nazivom „Krik“. Istovremeno, novine u posjedu vlasnika beogradskog Kurira, napadaju Srbe iz Makedonije i na naslovonoj strani objavljuju nekakvog kostimiranog bradonju sa puškom, šubarom, kokardom i naočarama za sunce, a ispod naslov „Znam te, puško, dok si na Kosovu bila“. Sramota!
Na Kosovu – UNMIK, uoči izbora, „Srpska lista“ je novčano kažnjena zato što je njen predizborni spot navodno opasan za suverenitet „Kosova–republjik“. Pored neke albanske organizacije, proces protiv ovog spota započeo je i „BIRN“. Organizacija koja je na Kosovu i Metohiji možda i nezavisna od istoimene beogradske NVO, ali ima iste sponzore i inspiratore. Kada se dogodilo da „BIRN“, „Krik“ ili „Mladi za ljudska prava“ osude fašisoidne izjave zloglasnog teroriste i šiptarskog šoviniste Jonuza Muslijua iz Bujanovca ili bilo koga ko je djelovao sa pozicija rasizma, rata, šovinizma ili izdaje? Naprotiv, „Inicijativa mladih za ljudska prava“ iz Zagreba vrlo brzo se okrenula srpskom ministru Vulinu, uprkos opštem trijumfu hrvatstva i pored onolikih fašista u njihovoj neugroženoj, evropskoj i natovskoj domovini...
Beogradske špijunske paravojske, te „davladine“ organizacije odane sponzorima iz redova stranih vlada, najjasniji su simptom krize srpske države. Vrijeme je da i kod nas primijenimo zakone koji su odavno na snazi u Britaniji i Sjedinjenim Državama. Naša otadžbina zaslužuje da bude odbranjena.
(Autor je istoričar
i docent na Filozofskom
fakultetu u Beogradu)